Posjeta nosaču aviona: "USS MIDWAY"

Kao što sam ranije pisao, posjeta San Diegu nas je prosto oduševila i probudila u nama želju da se jednog dana preselimo u taj divni grad. More-sunce-ugodna klima-California...šta bi čovjek više mogao poželjeti :-) Ipak, ovom prilikom ću pisati o zgodi koja nam je na nekakav način stavila "jagodu na šlag torte" posjete SD. Rječ je o posjeti nosaču aviona "USS MIDWAY".

Još kao klinac sam se od malih nogu palio na oružje. Stari i stričevi su bili lovci tako da je uvijek postojala prilika da se opali koji hitac tokom proslava i veselja. Još kada je u Bosni buknuo rat...to je još samo raspirilo moje obožavanje za oružjem. Tokom tih neveselih 90-ih sam bio poznat u "Koševskoj Dolini" kao klinac koji je znao rastaviti i sastaviti svako oružje od najsnitnijih pištolja pa sve do "Brovinga" i da sam istovremeno na više od 500m po zvuku znao prepoznati tačnu vrstu oružja iz kojeg se puca. E sada, čitava ova priča zapravo i nije za pohvalu ali je eto sastavni dio mog života i odrastanja pa vrijedi da se pomene...uz to na ovu konkretnu priču ima ogromni uticaj. Naime, poznajući tu moju ljubav prema oružju, Milica je praktično insistirala da tokom šetnje po SD luci svratimo i do Muzeja "MIDWAY" tj. do penzionisanog nosača aviona.

Ta mašinerija vrijedna nekoliko milijardi dolara, izgrađena je 1945 godine u Njuport Njuzu, VA. Dužina broda iznosi 269m a najveća širina 72.5m pri čemu je brod tokom posljednjih misija mogao nositi 65 borbenih aviona. Debljina čeličnog oklopa broda iznosi 7.6 inča tj. 18.6cm.

Karta za brod (muzej) je iznosila nekih $18 i prvi nivo na koji se penjete jeste potpaluba. To je praktično rečeno jedna kolosalna garaža koja se prostire gotovo čitavom dužinom broda ispod same palube. U njoj su tokom redovnih misija smješteni avioni, rakete, bombe i radionice za remont opreme. Ukoliko brod nije u borbenoj misiji, njegova paluba je potpuno čista kao što se to mož videti na OVOJ slici. Sa druge strane, onog trenutka kada krene borbena misija, avioni se uz pomoć tri lifta  prebacuju iznad i za tili čas je moguće sprovesti neki vazdušni ddar (tako su i na nas slali avone...). 

Prva stvar koja nam je zapala za oko tokom posjete potpalublja jesu simulatori aviona. Za razliku od običnih (dječjih) simulatora, simulatori na nosaču su bili originalni na kojima se vrše treninzi pilota nadzvučnih aviona. Drugim riječima, u navedenim simulatorima je bilo moguće izvršavati sve moguće i "nemoguće" akrobacije koje je inače moguće činiti mlaznim avionima.
U simulator na koji smo se mi namjerili su tik prije nas uletjeli neki matorac (čitati Švaler) i mlađana Kineskinja (čitati Švalerka). Krenuli su se vrtjeti u krug i gore dole što je kod Kineskinje dovelo do histeričnog napada smjeha. Nikad to neću zaboraviti..kako bi simulator krenuo u neki zaokret - Kineksinja bi krenula vrištati i ceriti se na sav glas :-D Čitava potpaluba je odzvanjala od zvuka :-) Bješe to zabava za sve...uglavnom, u simulatoru sam u prvi mah ja preuzeo palicu. Simulacija je naravno prikazivala borbenu misiju gdje se lovite sa neprijateljskim avonom...vrtjeli smo se gore dole i zaista je realan prikaz. Na žalost...izgleda da je neprijatelj bio iskusniji (ili je naš avion bio slabiji) tako da smo posle par minuta bili oboreni :-) Koliko se sjećam, u drugoj je misiji Milica imala više uspjeha...
Nakon potpalublja se kreće u obilazak vojničkih prostorija. Prvo se prolazi kroz mašinski dio, pa onda kroz lavirint raznih hodnika koji povezuju razne prostorije...zamislite samo kako je to kada na tako malom prostoru boravi po nekoliko hiljada vojnika...koje su razmere organizacije. Sve u svemu, najjači utisak su ostavile spavaonice: u slučaju redovnih mornara spavaonice su super-sićušne. Svaka ima nekoliko korpusa od po tri kreveta jedan iznad drugog... zatim se sa većim činovma kvalitet spavaonica popravlja da bi u slučaju Kapetana broda i Admirala - (Komandanta flote koju pedvodi nosač) spavaonice zapravo bile super luxuzni apartmani. Mislim da bi nosaču na tim apartmanima pozavidjeli i najjači svjetski resorti. Sve je jasno kao dan kada je hijerarhija u pitanju.

Na samoj palubi je bilo parkirano mnoštvo raznih tipova aviona i helikoptera. U neke od njih je moguće ući i slikati se...dok su drugi zapečaćeni. Interesantan prizor jeste i lista različitih tipova vojnika koji opslužuju nosač. Neki nose zelene uniforme, drugi su žuti itd...baš kao što se vidi i na filmovima - sve je nekako baš onako kako se zamišlja. Za kraj smo posjetili prostoriju u kojoj se odmaraju i relaksiraju piloti. To je zapravo čitav jedan odjeljak u kojem piloti sa komandantima prolaze kroz misije, slušaju dodatne obuke i predavanja i naravno u kojima postoji poseban TV koji uvijek prikazuje polijetanja i slijetanja aviona sa nosača. Piloti imau prilike da komentarišu i ocjenjuju svoje kolege...

Posjeta nosaču je prošla za tren...šteta što ne postoji prilika da se tamo ode češće. No, u ovom slučaju ćemo definitivno imati šta poželjeti prije ponovnog odlaska u USA...
Više fotki pogledajte OVDE