Povratak u Las Vegas iz Jute nam je donio krajnje čudan osjećaj. Naime, kada smo iznad planina krenuli nazirati svjetla grada, u nama se javio onaj pozitivni osjećaj povratka kući. Potpuno nevjerovatno - u gradu smo bili tek 3-4 mjeseca ali smo ga i pored sve te izvještačenosti kazina i hotela nekako prihvatili kao svoj grad...uglavnom, povratak nije donio apsolutno ništa novo. Posao je dolazo kao Deja vu uz poneki interesantan događaj...ipak, ispostavilo se da se iz dosade pokatkad izrode neke najbolje stvari. Tako se usled melanholičnog perioda jedne večeri za vrijme surfovanja po Expediji izrodila fest ideja.
Ne sjećam se tačno kome je na pamet pala ideja ali je odluka o njenoj realizaciji bila jednoglasna! Karta za Havaje je kupljena odmah i još je jedino preostalo da odšljakamo dogovorenih par dana i da se popakujemo. Kada smo već kod ovog posljednjeg, nakon iščitavanja par foruma i naročito nakon čitanja posta jedne djevojke iz Hrvatske koja je za Novu Godinu na Havajima totalno izgorela na plaži, skontali smo da će torba primiti samo ono najneophodnije...
Već na aerodromu nas je obuhvatilo ushićenje. Na repu aviona Havaiian Airlines je bila islikana Havajka sa sve cvjetićem u kosi. Uz to je kompletan enterijer aviona bio ofarban veselim egzotičnim bojama. Kontam da bi neko zaista u ovakvoj prilici morao biti retardiran da promaši avion ili da se zapita kuda taj avion leti... Sve vrijeme leta koji traje nekih 6h (udaljenost oko 4500km od LV do HI), u avionu se pušta nevjerovatno prijatna havajska muzika. Iako smo poletjeli oko 3 ujutro, od silnog uzbuđenja nikako nisam mogao zaspati...moj saputnik je to pak činio i za mene...
Sletjeli smo oko 6h po lokalu ...bješe to 30. Novembar i dok je na drugoj strani kugle većina pravila kobaje i krčkala čvarke na -5C, mi smo se u onako već prlično tankoj garderobi kuvali pokušavajući da se aklimatizujemo. Ipak, vrijeme nije bilo sunčano već nas je dočekao pravi "ljetni" pljusak...ljetni...kako to samo zvuči...
Havaji su inače najmlađa, 50. američka država. Od najbližeg kopnenog dijela USA su udaljeni oko 3200km, imaju nešto manje od milion stanovnika i nj. glavni grad je Honolulu. Sačinjeni od ukupno 8 velikih i cirka 170 malih ostrva vulkanskog porjekla. Havaje je zvanično Zapadnoj civilizaciji otkrio i predstavio James Cook 1778. godine. Možda bi mu bilo bolje da ih nije otkrio jer bi nesrećnik vjerovatno i duže poživio. Tek, Cooka su upravo Havajćani lišili života (i da ne pominjem šta još radili) 1779. godine...više inforamcija o Havajima možete pročitati klikom na taj naziv a ja ću još pomenuti i to da je muž posljednje kraljice havaja Džon Oven Dominis bio Hrvat kao i da je napad na Perl Harbur lociran u predgrađu glavnog grada Havaja bio neposredni uzrok ulaska USA u IISR. 
Prvi utisak sa aerodroma je (uz izraz Aloha - naravno...) bila ljubaznost i osmjeh na licu apsolutno svakog kome smo se obratili. Nije to bio onaj poslovični napor mišića na licu koji se preobrati u osmjeh kod klasičnog Amerikanca već je naprotiv bukvalno svako zračio dobrim raspoloženjem i istinskom srećom. Jasno se vidi otvorenost ovog stanovnišva i iskreno uživanje u životu. Naprosto mi nije jasno šta je onaj siroti Cook morao zabrljati da ga ovi blagi ljudi dokusure...
...ljubazni vozač šatla koji je sve vrijeme vožnje pjevušio neku Havajsku pjesmicu nas je za nekih 25min od terminala dovezao do Rent-A-Car centra. Kontam da je to mogao učiniti i za 5min ali da ga jednostavno mrzi da žuri. Ovdje vrijeme ne igra veliki faktor...a možda je i veće uživanje kada sporije teče. Nakon preuzimanja tulona je naša avantura po Hawajima mogla da započne...
:-D
