Укупно приказа странице

петак, 24. јун 2011.

Priče iz Alabame...dio II

Dani u Alabami su zaista bili vreli :-) i furali su kao ludi.

Ispred prozora našeg Drive Througha su se smjenjivali interesantni likovi. Bilo je tu dama koje su činile sve kako bi me namamile na ludi noćni provod; mračnih tipova koji bi na stražnjem sjedalu imali dvoje djece od po 3 godine a na prednjem dva revolvera veličine djece sa stražnjeg sjedala....pa sve do dvjesta-kilaša koji bi naručili 6 duplih čizburgera i extra large DIET-COKE. Valjda je logika da super velika dijetalna koka-kola od 1,5l bolje djeluje za mršanje - naravno u kombinaciji sa čizburgerima :-)))



Naši cimeri Egipćani su nam pričinjavali toliko mnogo zabave i smjeha da sam u nekim trenucima pomislio da ću da svisnem...zaista se takve kulturološke razlike mogu primjetiti jedino na ovakav neposredan način -kroz zajednički život. 

Prva svar koja je u startu došla do izražaja jeste njihov odnos prema polovima. U Egiptu je naime još uvijek izražena totalna diskriminacija, gdje žene bukvalno ne smiju biti u društvu muškaraca. Jednom je tako Haisem uletjeo u stan kao da ga sami "šejtani" tjeraju :-) Bio je unezvjerenog lica, bijelog kao da ga je upravo zajašio Freddy Krueger ili da je nekako za 2min izgubo 4l krvi. Pomislih u prvi mah da je neko pokušao da ga ubije i ko zna šta jer se iz njegovog laprdanja na arapskom naravno ništa nije moglo skontati! Kada je došao sebi, krenuo je na (nekakvom) engleskom pripovijedati da je vidio jednu grotesknu stvar:

- Tamo, (reče) na ulici sam vidio muškarca i ženu kako se šetaju...(dolazio je nekako do daha)...
- ...i...iiiii držali su se za ruke?!
- I? (pitasmo ga)...
- I onda su se u jednom trenutku poljubili (u tom trenu je krenuo tako brzo pričati na arapskom da sam pomislio da će da detonira neku napravu...)....

Objasnili smo drugaru da je to sasvim normalno, da je slično i kod nas i da mora nekako da se navikne na to....da mora da prihvata druge kulture ako želi da napreduje :-)

Interesantan je bio i njihov odnos prema alkoholu. Dvojica naših drugara su toliko duvala da sa pomišljao da će jednog trena jednostavno da se pretvore u neku stabljiku...ipak, za njih je alkohol bio totalni TABU!?! Znači, kada bih ja navečer cirkao i gledao TV, Hajsem i Hamada bi me posmatrali razjapljenih očiju! Situacija se vjerovatno ne bi mijenjala da jedne večeri iz fridža ne dobacih Hamadi jednog BUD-a. Čovjek je limenku držao kao nekakav sveti gral...odnio ju je u sobu i otvorio....naravno, poslije nekoliko dana smo svi zajedno krenuli bratski da dijelimo pivčugu iako smo znali da bi nas roditelji Egipćana vjerovatno nabili na nešto kada bi saznali za taj grijeh.

Se u svemu, vrijeme brzo teklo...sedmice su smjenjivale dane...
Vrelina Alabame je bila jedina konstanta u našim životima.

недеља, 5. јун 2011.

Priče iz Alabame...dio I



Baš je milina pisati o Alabami! Mis'im... kada pomenem da smo na kratko živjeli u navedenoj državi, većini se javi onaj duboko upitni pogled...gdje to ono zapravo bješe Alabama?

Dakle da krenem....nakon što nam je dozlogrdio čika Davron i kompletan Panama City Beach, odlučili smo se paliti na neko bolje mjesto... Oko te odluke jednostavno nije bilo mnogo dvojbe. Uslovi pod kojima smo radili i čitav taj odnos sa gomilom Rusa nam se jednostavno nije uklapao u planove! Imajući u vidu da se vrijeme nije smjelo gubiti, stvari smo brzo uzeli u svoje ruke... :-)
Preko agencije smo dobili da palimo za Mobil, AL na šljaku u Meku (Mc Donald's). Još jedan od "onih" poslova...


Ja sam se odmah bacio na Googlanje o
budućem nam gradu. Ono što su oficijalne informacije govorile je da je to grad sa (u tom trenutku) najjačim razvojem u USA!? Znači sve je ukazivalo na to da se tamo extra živi (ogromna luka u razvoju, računarska industrija...) i da su plate sve veće i veće...U Mobilu se nalazi i najviša zgrada u AL - što se meni naročito dopalo :-) Ono na šta nisam obrati mnogo pažnje i interesovanja jeste struktura stanovništva (mada se taj odgovor nekako sam po sebi nametao...). Ispalo je da su bjelci apsolutna manjina. Pomislismo: "Šta ima veze, ovo je USA i ljudi ne vode nogo računa o tome ko je koje boje..." bože kako to bješe nevino razmišljanje :-) Ispalo je da većina ljudi jednostavno ne može da pređe preko tlačenja po plantažama pamuka nekih 150 godina ranije...uporno smo pokušavali da objasnimo da u našoj zemlji gotovo da nema drugih rasa i da stoga nemamo razloga da na druge rase gledamo drugačije. Džaba...kada neko čitav život živi u nekom ubjeđenju...teško da se tu šta može promjeniti...


No, da ne skrećem mnogo od teme. U Mobile smo stigli oko 10am - ne sjećam se koji datum tačno bješe...rekao bih negdje krajem Juna...prvo što nam je zapalo za oči jesu Aligatori. Čovječe, furaš autoputem preko zaliva a ono sa strane na stotine aligatora. Da se smrznešššš :-) Uglavnom, došli smo do smještaja (bio je mnogo lošiji od PCB), od posla je bio udaljen svega 5min kolima... ipak, glavni je hit bilo to što su nam novi cimeri bili Egipćani! Haisem i Hamada su epizoda u našim životima koju kontam da ne bih mogao zaboraviti ni za 300 ljeta... Welcome to Alabama reče matori Manager :-)