POČETAK ŠLJAKE

He-he, početak šljake će zapravo označiti kraj šljake jer će ovo biti posljednji post prije nego li se otisnemo malo južnije na jednu preeeetjeranu sunčanu destinaciju (jeeeee). Bože kako sam početak priče idilično zvuči...

No dosta sa idiliom, u njoj ćemo uživati za ravno 6 dana... sada BACK TO početak šljake u Vegasu...

Naš drugar Iggy nam je i prije dolaska detaljno objasnio šta u Vegasu možemo očekivati. Ipak, kao što to obično biva, priča i situacija na terenu se uvijek razlikuju... Firma za koju smo krenuli raditi se bavila (i još uvijek se bavi) uglavnom prodajom interesantnih igračaka za odrasle (a to nisu dildoi i ostala sexualna pomagala). Milica je prirodno počela raditi za "Nail Art" odnosno odjeljenje koje prodaje stvari ženama, dok sa ja "upao" u dio namjenjen prodaji mahom muškoj populaciji...

Nail Art je zapravo jedna jako inovativna umotvorina. Svodi se na to da umjesto da idete kod manikira, vi nevjerovatno jednostavnim tehnikama možete sami sebi na noktima nalakirati gotovo nevjerovatne oblike. Postoje gravure bukvalno svega što vam padne na pamet u najrazličitjim kombinacijama boja, te se to sve kroz dva minuta može vrlo jednostavno nanijeti na nokte. Demonstracija ovih tehnika je gotovo instantno apsolutno nezainteresovanog kockara (turistu) pretvarala u najodanijeg kupca! Naravno, malo neupućenih mušterija je znalo da je cena navedenog proizvoda na tržištu bila minimum 50 puta manja od one za koju joj je naša ekipa vršila prodaju. Staro pravilo se pokazivalo na djelu: Dok god je bilo dobrih ovaca, bilo je i kvalitetne vune i šišanja...

Ja sam sa druge strane upao u odjeljak koji se bavi prodajom RC (Remote Control) igračaka. Uglavnom su u ponudi bili razni tipovi letjelica na električni pogon ali je tu bilo i Buggyja koji su išli na benzin (te paklene mašina su mogle razviti i do 70m/h). Kada je riječ o helikopterima, neki od njih su bili sasvim obični helikopterčići namijenjeni upotrebi unutar kuće. Ti tipovi su imali kratak domet i trajali bi koliko i kućna muha. Ipak, čak i oni su extra letjeli...  Sa ruge strane, najbolja mašina je bio famozni Raptor G2 koji je mogao letjeti do 250m u daljinu i oko 70m u visinu pri brzini od oko 40km/h. Na njega je bilo moguće namontirati i omanju kameru (jako interesantno za voajere) kao i razne druge piz*arije i mogu vam reći da je bio zaista moćan. Neki mrki Mexikanci su nas najčešće pitali koliko maksimalno mogu podići -vjerovatno su kanili nešto valjati preko grane...no Raptor na njihovu žalost nije bio baš toliko moćan...

E sada, priča koja je važila za Nail Art je i ovdje bila aktuelna i svodila se na ubjeđivanje kupca da je OK da plati do $850 za igračku koju je realno na tržištu (uz malo čeprkanja i traženja) moguće naći za $150. Vjerujte mi, u početku sam i sam mislio da je zadatak nemoguć jer mi je bilo teško zamisliti da je moguće da je neko toliko tup. Ipak, kada sam poslije par dana pregrmio tu početnu odbojnost i barijeru, i kada sam dvojici dekica iz Južne Amerike koji su se razmahali platinastima American Express karticama prodao u jednoj turi ukupno $2600, shvatio sam da se dobrom pričom može prodati bilo šta! To se naročito odnosi na ljude koji će pare svakako ostaviti u Vegasu - bilo po kazinima ili kod mene na štandu :-) Stvari su mi postale mnooooogo jasnije. Izmeđuostalog, poslodavci su nam bili Izraelci i Jevreji (za neupućene - postoji ogromna razlika između navedena dva pojma) tako da smo imali razloga vjerovati u kompletnu priču. Strava je što smo bili u prilici učiti od najboljih...i to iskustvo i škola su mi i do dana današnjeg bili najznačajniji.

Uglavnom, svakodnevni raspored bi obično išao ovako: Dan je započinjao oko 7h ujutro kada biste razvezli eipu iz vašeg stana po štandovima i onda otpalili do vaše pozicije. Firma u kojoj smo radili je imala oko 14 štandova raspoređenih u gotovo svim djelovima grada...  Radilo se od 8am do 10pm, tri dana zaredom pa onda jedan slobodan i tako redom...nekada bi se radilo i četiri za redom ali prilično rijetko...

Prvih par sati na šljaci je bilo totalno smaranje jer mušterije nikada ne bi dolazile prije 11am. Tada bi vrijeme prolazilo u gluvarenju po tržnom centru i uglavnom trošenju zarađenog novca na sve i svašta (Vegas je definitivno najbolja šoping destinacija koju sam ikada posjetio - bukvalno ima svega za svakoga). Poslije toga bi kretala rijeka ljudi koji su navirali sa svih strana. Pričalo se 1000 na sat i prodaja je bila nevjerovatna. Nemate pretstavu kao brzo bi vrijeme prolazilo - za tili čas bi već bio kraj. A poslije kraja rada kreće zabava. Toga u Vegasu nikada nije manjkalo....

PENTRANJE NA STRATOSPHERE

Kao što sam već ranije pisao, tokom prvih nekoliko dana u Vegasu, vrijeme smo uglavnom provodili u odmoru i u gluvarenju po kazinima. Pošto nismo tipovi koje privlači kocka, a atmosfera u Vegasu se najviše može porediti sa zabavnim parkom za odrasle, mi smo najviše pažnje posvećivali obilasku interesantnih hotela i krajnje zanimljivih šoova. Naime, u vezi sa ovim posljednjim, poznato je da u Vegasu svaki Kazino-Resort ima neku svoju prepoznatljivu temu kojom privlači pažnju turista. Tako recimo "Bellagio" ima nadasve poznate vodoskoke koji na svakih 15 (odnosno 30) minuta "plešu" u ritmu muzike. Ova scena je po meni najbolje prikazana u filmu "Ocean's 11"...zatim recimo "Mirage" pored zološkog vrta ispred sebe ima i "Aktivni vulkan" tj. scenografiju koja uz pretjerano urađene zvukove na jako slikovit način dočarava erupciju vulkana... "Treasure Island" ispred sebe svako veče prikazuje scene piratskog broda koja vam da osjećaj da ste upravo upali u neku scenu u sred snimanja filma...

Ipak, imajući u vidu da smo i Milica i ja ljubitelji "adrenalinskih disciplina" odnosno aktivnosti koje u psihi "pomeraju granice", jedna od prvih igrarija za koju smo se odlučili bješe posjet kazino-resortu Stratosfera.

Ovaj hotel je zaista teško ignorisati. Njegov vlasnik se pri gradnji 1996. odlučio za stvaranje jedinstvene atrakcije koja će docnije postati istinski simbol grada. Kako se to i iz samog naziva hotela može zaključiti, njegova ideja je bila stremiti visoko u nebo - što bliže samoj stratosferi!

U ispunjavanju tog cilja, u okviru hotela je predviđena gradnja tornja koji bi bio najviši slobodnostojeći objekat na svijetu, i koji bi sa svojih 570m prešišao čak i "CN toranj" u Torontu. Ipak, zbog blizine aerodroma, odgovarajuće dozvole su uskraćene tako da je na kraju visina tornja ograničena na 350m. Poređenja radi, toranj na Avali je visok oko 205m... Konstrukcija tornja je Armirano-Betonska i čine je tri mega-stuba na koja je na vrhu montirana čelična struktura Vidikovca.

E sada...većina vas koji niste neki preteerani ljubitelji građevinarstva i visine se do sada vjerovatno zapitala: Šta je to zapravo toliko interesantno u vezi sa tim tamo nekakvim dosadnim tornjem?!?

Interesantna priča tek počinje...
Investitor (Graditelj) Stratosfere je prirodno pomislio da toranj sam po sebi i ne bi bio dovoljno atraktivan pa je odlučio da malo začini čorbu. U prvim godinama je na vrhu tornja, iznad samog vidikovca bio montiran najviši roler-koster na svijetu. Oni koji su probali znaju da roler-koster sam po sebi ponekad zna biti strašan a vi zamislite kako je kada se na brzinu i vijuganje doda još i dodatnih 350m nadmorske visine?! Ne sumnjam da je bilo strašnije nego u standardnom... Ipak, od 2006. gidine je navedeni roler-koster skinut sa tapeta i zamjenjen novim - još interesantnijim vožnjama.

Prva od njih je "Big Shot". To je vožnja kod koje vas sprava ispali uz antenu tornja na sami vrh čitavog Vegasa! Čim se da se u roku od "odmah" nalazite na vrhu... eee tada započinje slobodan pad niz antenu...stolica se gubi pod dupetom i djeluje da ćete tako do samog temelja hotela... ipak, sprava vas docnije uspori i ponovo lansira natrag te se ovo zezanje ponavlja nekoliko puta! Osjećaj je neponovljiv...
Druga vožnja je "X-Scream". Tokom ove vožnje sjedate u sićušni vozić koji leži na šinama jedne goleme poluge. Kada se putnici učvrste, poluga se naginje ka unapred i vozić kreće po sili gravitacije propadati ka ponoru...u tom trenutku vam se čini da je prva sledeća stvar koju ćete osetiti na licu i telu KROV HOTELA 300m ISPOD!!! Naravno, vozić se zaustavlja na samoj ivici :-) Međutim kreće druga "je*ada"... ovog se puta poluga strmoglavo obrće natrag te krećete istu priču ka ponoru - ALI U RIKVERC....woooow...priča se ponavlja dok gubite osjećaj za vrijeme i prostor (dakle nekoliko puta). Konačno, treća vožnja i nije tako strašna. Naziva se "INSOMNIA" i čini je ringišpil okačen na kolosalnu polugu. Ova poluga pomera ringišpil sa površine vidikovca (u trenutku kada se putnici ukrcavaju) do bukvalno iznad ponora. Ispod vas su tokom vožnje i obrtanja pri brzini od oko 60km/h samo stubovi tornja i nepregledna svjetla Vegasa... nije preporučljivo onima sa slabim srcem...

Bilo bi cool da se nešto slično montira i kod nas na "Čot"...

  

Prvi dani u Vegasu

Kao što to u većini slučajeva biva, treći pokušaj uglavnom bude srećan.

Tako bješe i u našem slučaju! Odmah se ispostavilo da je naša odluka da nastavimo sa traženjem boljih uslova u USA bila opravdana jer je ono što smo pronašli u Vegasu zaista moglo da se opiše kao prava SREĆA :-)

Stanje koje nas je dočekalo je teško opisivo i odmah smo morali da se zapitamo: Šta nas je to i ranije spriječavalo da krenemo put Vegasa?! 

Stan u kojem smo bili smješteni je bio dio jednog tipično Američkog stambenog kompleksa u koji se moglo ući jedino preko kartice ili šifre. Bio je okružen visokom gvozdenom ogradom i zidinama tako da je pružao apsolutnu sigurnost. Stan je bio ogroman i izuzetno luxuzno opremljen sa svim spravama koje vam padnu na pamet. Milica je prosto obožavala ogromnu mašinu za sudove u koju je mogao opušteno da se ugura kompletan inventar kuhinje nekog restorana srednje veličine. Ipak, ono što se nama najviše dopalo jeste rekreacioni centar sa teniskim terenima, terenima za odbojku na pijesku i naravno ogromnim bazenom sa đakuzijem, teretanom i saunom. Znači pomisao na Alabamu i PCB nam se već prvog dana u Vegasu činila kao neki ružan san koji je (eto) nekako malčice duže trajao :-)

Poslodavci su bili ekipa Izraelaca koji su skontali načine da maksimalno iskoriste pogodnosti koje pružaju zakoni Nevade i istovremeno pokupe onaj višak para koje turisti potroše mimo kockanja. Bilo je jasno da je u tom biznisu samo pitanje priče i načina na koji ćete turistima objasniti da je bolje da umjesto na kockanje novac potroše na neku interesantnu stvarčicu. Iz Vegasa se svakako niko ne vraća punih nego isključivo praznih džepova i gorkog ukusa u duši. Ipak, "šljakanje" u Vegasu je dio neke druge priče...

Mi smo u startu dobili 3-4 slobodna dana (kakav dobar potstrek) kako bismo doooobro napunili baterije pred naporan rad. Slobodno vrijeme smo iskoristili na najbolji mogući način - kroz cjelodnevni odmor na zenbasu i noćne šetnje kroz čudesni grad. Prejaka je stvar bila to što je svaki stan u komleksu raspolagao autom tako da smo mogli da se điramo do mile volje :-)

Uvijek se sa radošću sjetim tih prvih par dana u Vegasu...