POČETAK ŠLJAKE

He-he, početak šljake će zapravo označiti kraj šljake jer će ovo biti posljednji post prije nego li se otisnemo malo južnije na jednu preeeetjeranu sunčanu destinaciju (jeeeee). Bože kako sam početak priče idilično zvuči...

No dosta sa idiliom, u njoj ćemo uživati za ravno 6 dana... sada BACK TO početak šljake u Vegasu...

Naš drugar Iggy nam je i prije dolaska detaljno objasnio šta u Vegasu možemo očekivati. Ipak, kao što to obično biva, priča i situacija na terenu se uvijek razlikuju... Firma za koju smo krenuli raditi se bavila (i još uvijek se bavi) uglavnom prodajom interesantnih igračaka za odrasle (a to nisu dildoi i ostala sexualna pomagala). Milica je prirodno počela raditi za "Nail Art" odnosno odjeljenje koje prodaje stvari ženama, dok sa ja "upao" u dio namjenjen prodaji mahom muškoj populaciji...

Nail Art je zapravo jedna jako inovativna umotvorina. Svodi se na to da umjesto da idete kod manikira, vi nevjerovatno jednostavnim tehnikama možete sami sebi na noktima nalakirati gotovo nevjerovatne oblike. Postoje gravure bukvalno svega što vam padne na pamet u najrazličitjim kombinacijama boja, te se to sve kroz dva minuta može vrlo jednostavno nanijeti na nokte. Demonstracija ovih tehnika je gotovo instantno apsolutno nezainteresovanog kockara (turistu) pretvarala u najodanijeg kupca! Naravno, malo neupućenih mušterija je znalo da je cena navedenog proizvoda na tržištu bila minimum 50 puta manja od one za koju joj je naša ekipa vršila prodaju. Staro pravilo se pokazivalo na djelu: Dok god je bilo dobrih ovaca, bilo je i kvalitetne vune i šišanja...

Ja sam sa druge strane upao u odjeljak koji se bavi prodajom RC (Remote Control) igračaka. Uglavnom su u ponudi bili razni tipovi letjelica na električni pogon ali je tu bilo i Buggyja koji su išli na benzin (te paklene mašina su mogle razviti i do 70m/h). Kada je riječ o helikopterima, neki od njih su bili sasvim obični helikopterčići namijenjeni upotrebi unutar kuće. Ti tipovi su imali kratak domet i trajali bi koliko i kućna muha. Ipak, čak i oni su extra letjeli...  Sa ruge strane, najbolja mašina je bio famozni Raptor G2 koji je mogao letjeti do 250m u daljinu i oko 70m u visinu pri brzini od oko 40km/h. Na njega je bilo moguće namontirati i omanju kameru (jako interesantno za voajere) kao i razne druge piz*arije i mogu vam reći da je bio zaista moćan. Neki mrki Mexikanci su nas najčešće pitali koliko maksimalno mogu podići -vjerovatno su kanili nešto valjati preko grane...no Raptor na njihovu žalost nije bio baš toliko moćan...

E sada, priča koja je važila za Nail Art je i ovdje bila aktuelna i svodila se na ubjeđivanje kupca da je OK da plati do $850 za igračku koju je realno na tržištu (uz malo čeprkanja i traženja) moguće naći za $150. Vjerujte mi, u početku sam i sam mislio da je zadatak nemoguć jer mi je bilo teško zamisliti da je moguće da je neko toliko tup. Ipak, kada sam poslije par dana pregrmio tu početnu odbojnost i barijeru, i kada sam dvojici dekica iz Južne Amerike koji su se razmahali platinastima American Express karticama prodao u jednoj turi ukupno $2600, shvatio sam da se dobrom pričom može prodati bilo šta! To se naročito odnosi na ljude koji će pare svakako ostaviti u Vegasu - bilo po kazinima ili kod mene na štandu :-) Stvari su mi postale mnooooogo jasnije. Izmeđuostalog, poslodavci su nam bili Izraelci i Jevreji (za neupućene - postoji ogromna razlika između navedena dva pojma) tako da smo imali razloga vjerovati u kompletnu priču. Strava je što smo bili u prilici učiti od najboljih...i to iskustvo i škola su mi i do dana današnjeg bili najznačajniji.

Uglavnom, svakodnevni raspored bi obično išao ovako: Dan je započinjao oko 7h ujutro kada biste razvezli eipu iz vašeg stana po štandovima i onda otpalili do vaše pozicije. Firma u kojoj smo radili je imala oko 14 štandova raspoređenih u gotovo svim djelovima grada...  Radilo se od 8am do 10pm, tri dana zaredom pa onda jedan slobodan i tako redom...nekada bi se radilo i četiri za redom ali prilično rijetko...

Prvih par sati na šljaci je bilo totalno smaranje jer mušterije nikada ne bi dolazile prije 11am. Tada bi vrijeme prolazilo u gluvarenju po tržnom centru i uglavnom trošenju zarađenog novca na sve i svašta (Vegas je definitivno najbolja šoping destinacija koju sam ikada posjetio - bukvalno ima svega za svakoga). Poslije toga bi kretala rijeka ljudi koji su navirali sa svih strana. Pričalo se 1000 na sat i prodaja je bila nevjerovatna. Nemate pretstavu kao brzo bi vrijeme prolazilo - za tili čas bi već bio kraj. A poslije kraja rada kreće zabava. Toga u Vegasu nikada nije manjkalo....