Nakon obilaska par restorana po Hollywoodu, doručka i jutarnje šetnje, kompletan drugi dan boravka u LA smo odlučili podrediti Disneylandu (u daljem textu Diznilend). Moram priznati da sam ja u početku bio ogromni skeptik i da sam pomišljao kako to nije neka pretjerano dobra ideja...no poslije će se ispostaviti kako je odluka bila pun pogodak! Taj dan mi je nekon izuzetno slabih očekivanja postao jedna od najljepših uspomena i duboko mi se urezao u sjećanju.
Inače, sam LA Diznilend (ili tačnije Anaham Diznilend) jeste zabavni park otvoren Jula 1955. godine pod direktnom supervizijom kreatora i vlasnika, ranije pominjanog Volta Diznija. Park je gotovo instantno postao izuzetno popularan. Gotovo sve velike face tog vremena su se utrkivale da ga posete. Tokom svog boravka u USA 1959. godine, premijer tadašnjeg SSSRa Nikita Hruščev je izričito tražio da ga odvedu u Diznilend. Zbog bezbjednosnih razloga mu ta želja nije bila uslišena... Posle se govorkalo da je "zakuvao" kubansku krizu upravo zbog neispunjenja svog zahteva...ko će ga znati da li je to istina. U svakom slučaju, danas je to dio lanca Diznilend zabavnih parkova. Ostala četiri se nalaze u: Orlandu (na Floridi - taj je najveći), Parizu, Tokiju i Hong Kongu... 
Karte smo naravno rezervisali preko neta. Kontam da u USA gotovo nigdje nisam išao bez prethodne rezervacije - ko će se gnjaviti sa gužvom i čekanjem na ulazu...a to je gotovo uobičajena slika. Uglavnom, ulaznica je bila oko $85 po osobi za cjelodnevni boravak. U okviru svakog svjetskog Diznilenda postoji i resort odnosno lanac hotela kroz koji Amerikanci povoljnije mogu u zabavnom parku boraviti i po 15 dana. Možda je sa naše tačke gledišta besmisleno 15-odnevni godišnji odmor provesti i zabavnom parku ali mi vjerujte da je to za Amere sasvim normalno (a naročito za kompletne porodice sa djecom).
U park smo stigli oko 11am. Nakon što smo se parkirali u jednoj od kolosalnih garaža, do ulaza u zabavni park nas je prevezao vozić. Pored nj. je moguće koristiti i viseći monorejl...kontam da se to naplaćivalo nešto extra. U startu smo ušli u novi, južni dio parka (Adventure park) i krenuli se zezati po roler kosterima i ostalim zezancijama.
Svaka vožnja je interesantna na svoj način. Ipak, meni je u sjećanju ostala nekolicina. Prvi od njih je "Hollywood Tower"-toranj u kojem se ukrcavate u lift. Nakon što 14ak posjetitelja sjedne na stolice u liftu i dobro se učvrsti (jako me je začudilo to što se moramo tako čvrsto pričvrstiti), lift se penje do vrha. Potom nakon vrlo kvalitetnih efekata lift nasumično otpočinje slobodan pad i penjanje gore dole...osjećaj je strava - bukvalno kao u liftu koji se iz nekog razloga otkači i propadne (sigurno vam se ta pomisao makar nekad javila pri ulazu u neki lift).
Druga fest interesantna vožnja je bio rafting niz tzv. "Grizley River Park". Tu se zajedno sa 6 ostalih posjetilaca ukrcate na golemu gumu (nešto kao traktorska guma). Odmah me je začudilo to što je pet od šest ostalih avanturista nosilo kabanice...u svakom slučaju, kompletnu gumu (gumurinu) pokretna traka prenese do vrha vještačkog brda odakle se puštate u nabujalu rijeku. Rijekom prolazite kroz nekoliko brzaka, gotovo vertikalnih spustova i sprudova. Do pola spusta sam bio gotovo komplet mokar. Milici je to nešto bilo baš smiješno... Međutim, vožnja se tako nastavila i pred sami kraj spusta je gumurina prešla preko prilično velikog gejzira koji se tokom našeg prelaza za tren začepio (usled prelaska gumurine)...kada je konačno obod prešao preko gejzira i oslobodio ga, voda je pod pristiskom buknula gore i polovicu gumurine pretvorila u omanji bazen. Na žalost, uprvo na toj polovini su bili Miličica i ona preostala šesta avanturiskinja bez kabanice :-) ...iako mi je scena bila fest smiješna nekako sam se uspio suzdržati. Tako mokri smo lagano prešli u drugi (originalni) dio parka.
Hm...pa kao što prazan prozor reče: UNESITE KOMENTAR :-)))
ОдговориИзбриши