Prva putešestvija iz Vegasa - LA i San Diego

Krajem Oktobra 2007. su nam se stvari u Vegasu nekako strava uhodale. Posao je išao sve bolje i bolje, zezanja je bilo na pretek a ruku na srce - mogli smo štogod ostaviti i sa strane. Takav razvoj situacije je prirodno uticao na to da se odlučimo za naše prvo putovanje za "Kali" (California).

Buđenje uz zvukove Pjetla....

Probudili smo se uz oglašavanje pjetla (zaista se čuo gotovo svako jutro - mora da je bio neki Mexicano...), rentirali "Sivika" tu odmah pored aerodroma i već oko 7am bili na I-15 na izlazu iz Vegasa. Bješe to početak jednog predivnog dana. Često se prisjetim tog osjećaja...

Vjerujem da je svima poznato da je Vegas smješten bukvalno na sred pustinje, stoga je jasno da su pejzaži kroz koje vodi auto-put gotovo neopisivi. Ja generalno nisam neki veliki fan pustinje i pjeska ali smatram da bi svako sličnu stvar morao probati. Vjerujem da je slično i u Emiratima...možda i u Libiji...nije ni bitno... Na nekim mjestima se pravci pružaju po 20-30km i to kroz dolinu. Spektakularno je gledati kolonu automobila tamo negdje u daljini kako se lagano približava. Još je moćnije noću kada je jedna linija (u vašem smjeru) potpuno crvena a suprotna žuta...Ne sjećam se da sam to negdje kod nas gledao. Ono što je interesantno jeste da gotovo na svakih 10km postoji neki objekat. Negdje je to samo Truck-Stop, negdje mini-hamburgerija (u sred ničega!?!), negdje čitav kompleks kazina i hotela... Pošto u Ameraji živi cirka 315 miliona ljudi, svako nađe svoga kupca - makar to bilo i u sred pustinje. Odakle crpe vodu i da li struja potiče od neke mini-elektrane ostaje pitanje za diskusiju...

Nevada...

Nakon 50-60 milja put postaje sve vijugaviji i kreće lagano da se penje. Nakon nekoliko milja vam se u ušima pojavljuje onaj osjećaj nadmorske visine...nagib postaje sve veći i veći...čudno rekao bi bilo ko neupućen u mojoj situaciji. Zar California nije Non-Stop sunčana i uglavnom uz okean?!

E jeste ali upravo UGLAVNOM uz obalu!

Kroz nju se također protežu i planinski vijenci od koji neki dosežu i do 4421 (Mount Witney). Rado ću dodati da je to i najmnogoljudnija Američka Država sa oko 37 miliona stanovnika (grubo poredeći - kao Poljska); te također i sa oko 423 km2 treća po veličini (odmah iza Aljaske i Teksasa). Poređenja radi - od Srbije je veća gotovo 5x, od Vojvodine oko 20x a veća je i 1,5x od Njemačke. Od Francuske je pak manja (Vive la France)...

...nakon penjanja prirodno dolazi spuštanje a to se dešava pred samim ulaskom u LA. Priznajem da me je začudilo par onako prilično oštrih krivina auto-puta koje vode naniže...sve u svemu, do ulaza u LA nam je trebalo cirka 3,5h. Naravno (pomisliće neko), toliko je trebalo samo do ulaska - do odredišta u samom LA će nam od pomenute tačke trebati još toliko...ustvari, na ulazu nam je trebalo manje jer nije bilo špica...Simptomatično, u planinama je bilo bez oblačka. Sunce i nepregledno plavetnilo...no na samom ulazu u LA je krenula smogčina na 3 (kub). Kakvog le nezdravog okruženja...

Početak smogčine...

Pod vještačkom maglom...

Dok smo jurili ka konačnom odredištu, pored nas projezda "Folcika". Siguran sam da ne bi zadovoljila vanredni tehnički tu kod nas u Raničkoj ali se na US I-10 sasvim slobodno kretala...bez čitavog blatobrana...ipak, upravo zbog ovakvih stvari se za Ameriku kaže da je država slobodnog duha (spirita)...

Folcika...