Santa Monica

Naš boravak u LA smo završili posjetom Santa Monici. Ideja je zapravo bila da pored SM posjetimo još i Pasadenu odnosno poznati Rose Bowl stadion ali su se okolnosti usprotivile...o tome nešto kasnije.

Dakle, nakon što smo se "iščekirali" iz hostela i još jedaret prohodali Hollywoodom, krenuli smo laganom vožnjom preko Bel-Era, Beverly Hillsa pa potom i univerziteta UCLA do Santa Monike. Bješe to jedan nevjerovatno sunčan i prijatan dan tako da je bilo pravo uživanje vozikati i šećkati se unaokolo. Prvo smo se prođirali Venice Beachom. To je ona na-široko poznata plaža po kojoj su Mich i prsate drugarice u crvenim kostimima uz bove spašavali brojne živote (što bi jedan drugar rekao - lako je njima da spašavaju sa dodatnim prsnim jastucima koji ih drže iznad vode). Naravno da nas nije začudilo što na tom mjestu nismo zatekli spasioce tipa Pamele već normalne ljude. Sve u svemu, tokom šetnje smo odlučili malčice pokvasiti noge u Tihom okeanu. Godinu dana ranije smo se na istom tom mjestu moj saputnik Boris i ja okupali u tada užasno hladnom okeanu. Ovog puta nekako nije bilo previše hladno :-) Šlag na tortu je bila kafica u jednom od mnogobrojnih inspirativnih šopova. Poslije šetnje Venice Beachom smo se došetali do Santa Monike gdje smo se ušuškali u jednoj piceriji sa pogledom na okean. Praaava idila :-D 

Nakon ručka smo se potrpali u auto i lagano krenuli u namjeri da otputujemo do Pasadene. Bješe nam interesantno to što u Santa Monici završava interstejt I-10 na koji nas je put tako često navodio tokom ranijeg boravka u USA. Taj put naime započinje na istočnoj obali u Jacksonville, FL pa zatim prolazi pored Panama City Beach, FL, zatim kroz Mobile, AL i potom kroz New Orleans, LA, da bi dalje nakon Texasa, N. Mexica, Arizone vodio do CA i posle cirka 3.959 završio na zapadnoj obali baš u Santa Monici (kada se gleda na mapi I-10 faktički gleda direkt na ogromni mol-zabavni park u SM).

Ipak, odmah po izlasku na I-10 smo skontali da stvari neće ići baš kako treba. Tamo nas je sačekao totalni saobraćajni kolaps i savršen prikaz glavnog razloga što mnogi ljudi u širokom luku zaobilaze ovaj grad. Sistem metroa je nedovoljno razvijen (na tu temo postoji gomila kontraverzi) tako da ljudi doslovno sate isate izgube u transportu. Mreža puteva je savršeno razvijena ali je broj vozila toliki da je saobraćajni špic gotovo katastrofalan. Usled činjenice da nam je od SM do centra LA za nepunih 15 milja bilo potrebno čitavih 2h (što bi u normalnim uslovima prešli za 20min), bilo je sve izvjesnije da od Pasadene nema ništa. Ipak, postojala je nada da će se posle prolaska DT situacija nešto popraviti jer dalje vodi drum sa po 7 traka u oba smjera. Bila je to još jedna loša procjena. Svih 5 normalnih traka je bilo što bi ameri rekli "Bumper-to-bumper" i gužvi se jednostavno nije vidjelo kraja. Znači kilometri i kilometri automobila i u svakom po jedna ili maximum dvije osobe. Iritirajuće do bola...živo me zanima koliko tu ljudi vremena u prosjeku provedu godišnje. Sigurno su u pitanju dani, možda čak i čitave sedmice! 

Nakon neka 3h vožnje brzinom od 1km/h smo skontali da postoji realna mogućnost da u LV ne stignemo na vrijeme da vratimo auto i da nam uračunaju dodatni dan. Nije fora u dodatnom danu već u činjenici da vam se svako prekoračenje vremena računa po cijeni od 4-5 puta više nego što je to slučaj kada plaćate rezervaciju preko neta. Drugim riječima, čekalo nas je oko 150$/dan za ECONOMY klasu... U tom trenu smo jednostavno odlučili da prekršimo pravila i da smotamo u CAR-POOL traku. Za neupućene, na većini auto-puteva gdje se stvara gužva (kao npr. u LA), postoje obično dvije trake za CAR POOL. To su trake koje su namjenjene za vozila u kojima ima više ljudi. Naime, trake su stvorene u cilju toga da se ljudi koji žive u blizini i koji takođe rade u blizini udruže i da se voze u jednom automobilu umjesto da svako na šljaku ide svojim kolima. E sada, fora je što u LV car-pool važi za 2+ tj. dvoje ili više ljudi, dok u LA važi 3+. Pošto je nas bilo samo dvoje, nismo imali pravo na car-pool...ali smo zanemarili pravilo i narednih 20-30km rizikovali kako bi stigli na vrijeme. Mis'm ista mi je stvar platiti rent-a-caru kašnjenje ili platiti kršenje CAR-POOLa...

...na svu sreću, nisu nas "ćapili" na car-poolu (ćapili su ovog tipa što je bio ispred nas i iza koga smo se mi krili). Nevjerovatan je osjećaj da vi furate 150km/h i obilazite kolonu vozila dugačku 20-25km....i da vas ne uhvate u tome :-) Sve u svemu, od SM do izlaza iz LA smo distancu od oko 67 milja (oko 100km) putovali čitavih 6h. Za isto to bi nam u normalno doba trebalo najviše 1h pa vi skontajte šta je LA gužva...šta reći osim ŽAS-U.

Nakon izlaska iz LA je put bio potpuno čist. U LV smo naravno stigli na vrijeme...što ne bi upalilo bez CAR-POOLa...

Za ostatak fotki kliknite OVDE.

SAN FRANCISCO - PART 2

Nakon izuzetno ugodno provdenog prvog dana u SF, u kojem su se interesantne stvari ređale jedna za drugom, uz puno entuzijazma smo sljedećeg jutra poranili i krenuli u obilazak. Primarna destinacija nam je za taj dan bio obilazak "Golden Gate" mosta ali smo sebi naravno dali oduška pa smo se prošvrljali još tu i tamo. Tako smo se tokom šećkanja popeli na "Pionir" park sa kojeg se pruža naprosto veličanstven pogled kako na sam grad tako i na čitav zaliv. Možda će vam klik iznad i google street-view uspjeti dočarati dio atmosfere ali bih vam zaista preporučio da posjetite to mjesto...

Iz centra SF smo potom busom krenuli ka mostu. Na bus se usput ispred jedne zgrade sručila građevinska skela (bez posljedica) što je doprinjelo dobroj atmosferi... Bus nas je doveo do mjesta odakle se pruža odličan pogled na poznati Alcatraz ili ti popularno rečeno "The Rock" (kao naziv onog filma sa Kejdžom i Konerijem). Tokom 29 godina koliko je Alkatraz radio kao federalni zatvor, u njemu su boravili neki od najozloglašenijih američkih kriminalaca. Najpoznatiji među njima je bio naravno Al Capone. Zatvorska uprava je tvrdila de je iz zatvora zbog njegove izuzetne lokacije i  čuvanja naprosto nemoguće pobjeći. Ipak stoji činjenica da je od ukupno 14 pokušaja bjekstva i 36 zatvorenika koji su to pokušali učiniti 5 još uvijek statusa "missing". Drugim rječima, tih pet nikada nije pronađeno živo ili mrtvo pa je sasvim vjerovatno da je makar neko od njih utekao. O svemu tome je snimljena nekolicina filmova...

U svakom slučaju, put nas je dalje naveo do Palate lijepih umjetnosti (Palace of Fine Arts) u čijoj neposrednoj blizini se nalazi i Exploratorium.

"Palace of Fine Arts" je kompleks u okviru kojeg se 1915. godine održala velika Panama-pacifička izložba . Objekat svojim oblikom a naročito veličanstvenom kupolom i skladom naprosto oduševljava. Nekako je  savršeno harmonično uklopljen u okruženje. Na žalost, dobar dio kompleksa je uništen tokom raznih zemljotresa.

Do mosta smo dalje nastavili pješke preko plaže. Kako smo prilazili mostu, veličina mosta nas je sve više i više obuzimala. Kada na "Golden Gate" most čovjek gleda iz daljine, naprosto se zanse i pomisli da u pitanju i nije baš neko čudo od graditeljstva. Ali kada krenete da mu se približavate i konačno kada dođete do njega, tada se stvari drastično mjenjaju. Na samom mostu se zaista osjećate kao mrav...
Inače, most je za saobraćaj otvoren 27. Maja 1937. godine nakon nešto više od četiri godine gradnje. Svojom ukupnom dužinom od oko 2,7km, širinom od 27.4m i visinom pilona od 227,4m je nakon kompletiranja dugo bio najduži i najveći most na svijetu. Preko šest saobraćajnih traka mosta GG dnevno pređe oko 120.000 automobila a pretpostavlja se da ga je do sada prešlo nešto više od 1,6 milijardi vozila.

Ukupna cjena mosta je iznosila oko $35 tadašnjih miliona što je za oko $1,7 miliona bilo ispod projektovanog budžeta. Uz kalkulaciju inflacije,ukupna cijena mosta bi danas iznosilo oko $540 miliona.

Na žalost, most nosi još jedan manje slavan rekord. U pitanju je broj samoubistava koji su počinjeni skokom sa mosta. Naime, GG most je mjesto na kojem je najviše ljudi na planeti izvršilo samoubistvo. Uprkos skrivanju informacija, procjena je da je sa mosta do sada skočilo preko 1200 samoubica odnosno da se na skok sa mosta u proseku opredjeli jedna osoba svake dvije sedmice. Zbog izuzetno velike visine kao i činjenice da je ispod mosta more izuzetno nemirno, svega 26 ljudi je do sada preživjelo skok (bez padobrana).

Drugi najpoznatiji most u zalivu jeste "San Francisco – Oakland Bay Bridge" ili poznatiji pod jednostavnim "Bay Bridge". Preko njega smo prelazili tokom putovanja U i IZ San Franciska.

Pošto je prilikom projektovanja i planiranja Bay mosta predviđeno da on vodi preko Yerba Buenna ostrva, most se sastoji iz istočnog i zapadnog kraka. Istočni krak je dugačak 3.102m, zapadni 3.141m, dok ukupna dužina mosta zajedno sa tunelom na ostrvu iznosi 7,18km. Na Bay mostu se za razliku od GG mosta saobraćaj odvija na dva jednosmerna nivoa od kojih svaki ima po pet saobraćajnih traka. To omogućava i znatno veći promet tako da most u prosjeku dnevno prelazi oko 270.000 vozila. U toku je izgradnja kompletno novog istočnog kraka mosta koji će zamjeniti postojeći i koji će biti znatno otporniji na zemljotrese. 

Pored navedena dva mosta u SF zalivu postoje još tri mosta koji se pružaju preko čitavog zaliva. Najduži među njima je svakako "San Mateo – Hayward Bridge" čija dužina iznosi 11.265m.

No da se mi nakon kraćeg rezimea zalivskih mostova vratimo na priču...nakon obilaska mosta GG, moj saputnik i ja smo se zaputili do istoimenog parka. Golden gate park je najveći park u SF i zaista je veličanstven. Po svom obliku mnogo potsjeća na NY Central Park s tim da je nekako mnogo ugodniji i da ima znatno više atrakcija. U okviru parka se nalaze muzeji, botaničke bašte, jezera i razni drugi sadržaji. Šetnja kroz park je trajala satima...

Poslije parka smo premoreni od silne šetnje svrnuli još i do crkve Sv. Ignjata (mnogo lijepa) nakon čega smo se ukrcali na trolu i krenuli put hostela. U transportu smo sreli neku ekipu koja je išla slušati Bob Dylana...ipak, matorog rokera otavili za neki drugi put...

Za komplet fotki kliknite OVDE.