Letenje avionom me je još od malih nogu oduševljavao i jedna od prvih želja mi je bila da "Kada porastem postanem pilot". Pilot postao nisam....ali je ljubav prema avionima i letenju ostala. Tako bih kada bi god bio u prilici (i kada bih imao dovoljno vremena) umjesto direktnog leta uvijek uzimao onaj sa transferom...da na konto dodam još koje polijetanje i slijetanje :-) Ipak, među svim tim mnogobrojnim letovima, malo je onih koji se mogu porediti sa slijetanjem (i polijetanjem) u Las Vegas NOĆU! Taj očaravajući osjećaj približavanja jednom ogromnom gradu zabave je već sa 20ak kilometara udaljenosti očaravajući.
U prvi mah u daljini primjećujete samo jedan ogromni svjetlosni izvor, kao neki ogromni reflektor kakav se teško može naći bilo gdje drugdje. Imajući u vidu da je grad smješten na sred pustinje te da u okolini nema većih naselja, osjećaj je takav da vam se čini da pravo iz crne rupe stižete na neko nebesko mjesto. Nakon nekoliko minuta počinjete razaznavati konture golemih resorta. Prvo što zapada u oči jeste Luxor - golema piramida sa koje reflektor baca vertikalni snop daleko u svemir...slijedi toranj Stratosfera, pa Venetian, Trump tower, Bellagio, MGM...potom polagano počinjete da nazirete čitav "Strip"...aerodrom je tako blizu centru da je moguće razaznati čak i ljude na ulici. Sve je tako moćno osvijetljeno i uređeno - kao da nekim neodoljivim ali suptilnim šapatom kaže "Come on Baby, have fun"...
Naša "Vegas" priča je počela ovako:
Iz NO smo do Vegasa "navatali" let sa transferom u Sinsinatiju, OH (naravno, transfer je bila zajednička ideja). Moram priznati da smo poslije ne tako divnog dana provedenog u NO ipak bili prilično uzbuđeni zbog dolaska u Vegas. Ja sam inače i prethodne godine bio u Vegasu tako da sam bio upoznat sa tim kako tamo funkcionišu stvari.
Nakon uživanja u ranije navedenom prizoru nad Vegasom, sletjeli smo na McCarran Intl. Airport negdje oko 11pm. Aerodrom je i sam po sebi fascinantan. To je sa oko 40 miliona godišnjeg prometa putnika 7. aerodrom u USA i u bukvalnom smislu potsjeća na košnicu.
Najintersantnija stvar je ta da odmah po dolasku na terminal možete svratiti na slotove da izgubite (ili ako vam se posreći dobijete) neku kintu. Instant sam se sjetio priče jednog Havajćanina od prethodne godine. Priča ide ovako: Bio on u Vegasu sa nekom novom cicom na 10ak dana odmora. Reče: "Sve je bilo standardno OK, zezanje izlasci itd. jedino me sreća nikako nije htjela. Te godine sam neprestano gubio i Vegas napustio kratak za znatnu sumu. Po dolasku na aerodrom na putu za Havaje, cica i ja smo se navalili na slotove da okušamo sreću prije ulaska u avion...nakon nekoliko minuta je cica ladnjaka ubola "Jack-Pot" u iznosu od $100.000 (wow). Krenuli smo se zajendo radovati i veseliti kada mi je riba mrtva ladna izjavila da je ovo kraj naše veze te da ona ide natrag u Vegas...nisam vjerovao svojim očima i ušima?! Ipak, prije nego li me je i definitivno napustila, uredno mi je vratila $100 koje sam joj pozajmio za kocku!?" Da li nas je Havajćanin lagao ili NE nije ni bitno...bitno je da smo skontali da je u tom gradu apsolutno "svašta" moguće doživjeti.
Na parkingu nas je dočekao Iggy. Bili smo ushićeni ponovo ga vidjeti nakon više od mjesec dana...
Saga je otpočela (poz Terezi-Zezi)...
Нема коментара:
Постави коментар